Zapisnik sa I. sjednice predsjedništva UPVH

Sjednica predsjedništva UPVH održana je u četvrtak 26. 09. 2013. godine u Čakovcu, u prostorijama Javne vatrogasne postrojbe grada Čakovca, sa početkom u 11.00 sati.

Sjednici su nazočni:

Goran Franković – Predsjednik;
Zdenko Brandejs – član Predsjedništva;
Mladen Kanižaj – član Predsjedništva;
Davor Vrabec – član Predsjedništva;
Željko Šoša – člana Predsjedništva;
Marjan Kicivoj – član Predsjedništva;
Vladimir Erceg – član Predsjedništva;
Ante Grčić – član Predsjedništva;
Ivica Labaš – zamjena člana Predsjedništva;Branko Šimara – tajnik
Mensur Ferhatović – zamjena člana Predsjedništva;
Vilko Smažil – član Predsjedništva;
Stjepan Venus – član Predsjedništva;
Siniša Petkovićek – član Predsjedništva;

Odsutni:

Marijan Šipuš – član Predsjedništva;
Vlk Željko – član Predsjedništva;
Dario Dejanović – član Predsjedništva;
Marko Popović – član Predsjedništva;
Nenad Ružić – član Predsjedništva;

Sjednici je prisustvovalo 13 od 18 članova Predsjedništva te je bio kvorum za punovaljano odlučivanje pa je održana prva redovna sjednica Predsjedništva u IV sazivu. Sjednicu je vodio Predsjednik UPVH Goran Franković. Dnevni red je svim članovima Predsjedništva dostavljen u pozivu za sjednicu Predsjedništva te na sjednici nisu predložene njegove dopuna osim da se 4. točka dnevnog reda stavi pod 1. točku dnevnog reda. Predsjednik predlaže da pod točkom razno da samo informaciju o Pravilnicima koji su u HVZ-u predloženi za raspravu i usvajanje. Članovi Predsjedništva su jednoglasno prihvatili ovu promjenu redosljeda točki dnevnog reda i sm dnevni reda kako slijedi:

DNEVNI RED:

Benificirani radni staž profesionalnih vatrogasaca – izmjene zakona;
Pravilnik o uvjetima radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca – prijedlog;
Osposobljavanje za zapovjedanje vatrogasnim intervencijama te licenciranje osposobljenih zapovjednika;
Organizacija učinkovite vatrogasne službe na području županije;
Razno.

Točka 1. dnevnog reda – Benificirani radni staž profesionalnih vatrogasaca – izmjene zakona iz područja rada

Predsjednik predlaže da Mensur Ferhatović kao naš predstavnik u razgovorima i suradnji s Ministarastvom rada i mirovinskog sustava izvjesti Predsjedništvo o novim prijedlozima zakona iz područja rada i mirovinskog sustava.

Ferhatović napominje da se trenutno predlaže promjena tri zakona i to Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o mirovinskom sustavu. Istiće da su na radionicama koje su održane imali veliku pozornost nadležnih osoba u Ministarstvu te da dobro pripremljeni argumenti oko pojedinih pitanja koja se tiću vatrogastva što su ih pripremili su usvojeni i kao takvi su ugrađeni u navedene Zakone. Isto tako imali smo dobru suradnju i podršku od strane Zavoda za zsštitu zdravlja na radu koji su imali velikog razumjevanja za poslove vatrogasca. Naš zahtjev je bio da se nadzor nad mjerama zaštite na radu ostavi u Državnom inspektoratu pod nadzorom inspekcije zaštite na radu, a osnovni razlog tome je lakše i kvalitetnija obrada svake nesreće na radu koju doživi vatrogasac te ostvarivanja prava iz te osnove. Ako bi se ova inspekcija prepustila inspektorima vatrogastva isti nisu dovoljno educirani da se nose sa ovom problematikom što će imati posljedie na ostvarivanje prava iz rada po osnovi ozljede na radu. Iz ovih razloga mora se i u Zakonu o vatrogstvu unijeti odredbu koja će regulirati da se nadzor nad mjerama zaštite na radu u vatrogastvu provodi od strane inspekcije rada.

Drugo pitanje o kojem smo raspravljali je benificirani radni staž vatrogasaca koji se nigdje u drugim zakonima ne spominje a koji reguliraju problematiku benificiranog radnog staža osim u Zakonu o vatrogstvu. Naš cilj s našim prijedlozima je da se benificirani radni staž vatrogasaca također nađe i u posebnom zakonu o benificiranom radnom stažu gdje se obrađuju ostale djelatnosti koje imaju benificirani radni staž. Iz navedenih razloga u ostalim propisima koje koristi Zavod za mirovinsko osiguranje ne spominju se vatrogasci. Ovdje bih napomenuo da se nitko iz HVZ-a nije pojavio na ovim radionicama i da osim Udruge nitko ne zastupa interese profesionalnih vatrogsaca u zakonodavstvu koje regulira rad i prava iz rada. Do sad smo uspjeli unjeti profesiju vatrogasac u nacinalnu nomentakluru zanimanja što je veliki uspjeh jer je vatrogasac kao profesija izbaćen iz nacinalne klasifikacije zvanja.

Na spomenutim radionicama smo se uspjeli izboriti da vatrogasne postrojbe ne budu limitirane s prekovremnim satima kao ostali prevni subjekti, jer je obavljanje vatrogasne intervencije nemoguće planirati pa nije moguće onda limitirati mjesećni broj prekovremenih sati kao kod ostalih djelatnosti.

Što se tiće odlaska u mirovinu, profesionalni vatrogasci bi odlazili u mirovinu s punim radnim stažom tako da se nebi moglo dogoditi da profesionalni vatrogasac radi sa 60 godina. Mirovinski staž je onaj koji se uplačuje svaki mjesec, a tad se uplačuje i dodatak za uvečani staž koji se kreće od 600 – 700 kn mjesečno po vatrogscu. Onaj koji će raditi preko punog mirovinskog staža dobit će nagradu za takav rad od starne mirovinskog sustva.

Jamstveni mirovinski fonda za otpremnine koji će se osnovati i u kojem će se uplačivati z svakog vatrogasca, služit će za otpremnine koje se isplačuju kod odlaska u mirovinu i to je njegov zarađeni novac koji samo on može koristiti. Odlazak u mirovinu nakon punog mirovinskog staža bit će obvezan u vatrogastvu uz produljenje najviše za 2 godine, jer se vatzrogsni sutav mora podmladiti, kako bi bili operativniji.

Za sad smo u kontinuiranom kontaktu s nadležnim ministratsvom i imamo uvid u sva događanja kako bi mogli na vrijeme intervenirati, i vatrogasci su tamo cjenjeni pa to treba i iskoristiti. Nismo imali nikakvih prepreka u radu s nadležnim ministarstvom pa im moramo s te osnove zahvaliti na podršci. Ponovo bih napomenuo da jedina organizirana institucija u vatrogastvu koja nastupa u rješavanju ovih problema iz rada i mirovinskog sustava je ova Udruga koja nam daje cjelokupnu podršku, a ostali se nisu niti pojavili na raspravama.

Predsjednik zahvaljuje na radu ove radne skupine na čelu s Ferhatovićem i glavnom vatrogasnom zapovjedniku koji nam je omogućio neposredni kontakt s nadležnim Ministarstvom da bi mogli iznijeti naše probleme iz rada i mirovina i da nas saslušaju te uvaže naše prijedloge. I dalje podržavamo rad ove radne skupine jer je to jedini naćin kako u ovim promjenama i prilagodbi EU moženo iznijeti naše stavove i sačuvati stečena prava vatrogasaca. Ovdje će sigurno trebati raditi i na SOP koji se odnose na siguran rad vatrogasaca na vatrogasnim intervencijama i zključak je da se Komisija za SOP-ove pozabavi i SOP-ovima iz područja zaštite na radu kako bi naši vatrogsci na siguran način obavljali svaku vatrogasnu intervenciju bez posljedica za zdravlja vatrogasca. Postavlja se pitanje da li već sad postoje potrebe za intervenciju u Zakon o vatrogastvu da bi se definiralo ono što je zakonima o radu samo naznačeno.

Ferhatović napominje da imaju obećanje da će nakon provedene javne rasprave i prezentacije ovih zakona biti pozvani na sastanak i dobiti naputak što bi se to trebalo regulirati posebnim zakonom kao šđto je Zakon o vatrogastvu.

Labaš napominje da za sad nije najbolje rješenje oko naknade za povredu na radu jer su imali slučaj da su vatrogasca vodili kao povredu na radu dva mjeseca a onda su dobili rješenje da mu se ne prizna ozljeda na radu jer da je to bila uvjetno stećena ozljeda na radu. U ovom slučaju su morali postupiti po rješenju a smatra da je nastupila ozljeda na radu.

Ferhatović napominje da ima slučajeva da pojedine podružnice HZZO drugačije rješavaju kod pojedinih povreda na radu koje se mogu ali nemoraju definirati kao uvjetno stečena ozljeda na radu jer nema jasnoe definicije koje su to ozljede na radu koje mogu nastati usljed nekih bolesti ossobe, kao što su bolesti kardio sustava i sli. U ovakvim slučajevima nudi pomoć da se dobro objasni sama ozljeda na radu kako je pojedine podružnice HZZO nebi različito tumačili jer tu ima dosta iskustva. Naopominje da do sada nije izgubio niti jedan spor što se tiće ozljede na radu. Broj telefona za kontakt za Mensura Ferhatovića je: 0951997326 ili na email: fermen1963@gmail.com. Isto tako predlaže da bi u sklopu Udruge trebalo oformiti komisiju za zaštitu na radu koja bi sudjelovala u izradi pojedinih podzakonskih akata vezanih uz vatrogastvo i davala mišljenja te pomagala u pojedinim slučajevima ozljede na radu vatrogasaca.

Predsjednik prihvaća inicijativu za osnivanje komisije za zaštitu na radu vatrogasaca pri Udrugi PVH te će se za slijedeću sjednicu pripremiti imena pojedinaca koji bi sačinjavali ovu komisiju kako bi se donijela odluka za njeno osnivanje. Pored toga predlaže da se prijedlog Pravilnik o zdravstvenoj i fizičkoj pripremljenosti vatrogasaca koji se nalazi na dnevnom redu Odbora za profesionalno vatrogastvo HVZ-a jer isti nije napravljen u skladu s EU smjernicama i mi nismo dovoljno stručni da bi mogli uopće izraditi takav pravilnik bez stručnjaka iz zdravstva.

Šoša predlaže da se onda na slijedećoj sjednici Odbora za profesionalno vatrogastvo HVZ-a ovaj pravilnik skine s dnevnog reda i da se o njemu ne raspravlja dok se ne steknu uvjeti odnosno dok se isti ne uskladi s EU smjernicama.

Kanižaj pita da li ne zastarjeva ozljeda na radu i kad se mora ispunjavati izjava poslodavca koju traži HZZO da vatrogasac nije svojom voljom ili ponašanjem namjerno skrivio ozljedu na radu.

Ferhatović napominje da se svaka ozljeda na radu mora odmah prijaviti i ako nije prijavljena ista ne postoji, a tu obvezu poslodavac mora ispuniti prema inspekciji zaštite na radu. Tu se razlikuju laše i teže ozljede na radu i iste se prijavljuju prem definiranom obrascu i Pravilniku koji definira ovu problematiku. Zapovjednik nije odgovorn za svaku ozljedu na radu, on je odgovoran da osigura propisanu opremu za zaštitu n radu, a radnik ih mora primjenjivati prilikom obavljanja vatrogasne intervencije. I ako radnik nije proimjenjivao sredstva i opremu koju mu je poslodavac stavio na raspolaganje isti je odgovoran za ozljedu na radu koja se dogodi u takvim uvjetima. Što se tiće izjave poslodavca on ju mora dati da bi se utvrdile i ostale činjenice koje su možda bile u trenutku nastanka ozljede na radu. Tu se posebno treba osvrnuti na zaštitnu opremu i sredstva koja su osigurana radniku i na način kontrole primjene istih.

Predsjednik napominje da je očita potreba za osnivanje komisije za zaštitu na radu a obvezuje Ferhatovića da nakon provedene javne rasprave za predložene zakone organizira jedan okrugli stol ili seminara na temu zaštita na radu u vatrogastvu.

Točka 2. dnevnog reda – Pravilnik o uvjetima radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca – prijedlog

Predsjednik predlaže da je ovo prvo čitanje ili radni prijedlog ovog Pravilnika, te da se na temelju današnje rasprave izradi novi prijedlog i na slijedećoj sjednici ponovo raspravi. Zašto se stavio ovaj Pravilnik na dnevni red, zato što je tijekom ljeta zbog promjena vlasti u općinama i gradovim došlo do pokušaja smjena više zapovjednika koji su tražili zaštitu jer politika izvana želi ubaciti osobe koje nemaju odgovarajuću stručnost na poslovima vatrogastva i time ugrožavaju cjelokupni sustav, a nemano podzakonski akt koji bi detaljno određivao uvjete za sva radna mjesta u vatrogsnim postrojbama. Zakon o vatrogastvu definira minimalne kriterije koji sigurno nisu dostatni za zapovjedna radna mjesta a pojedine odredbe Zakona mogu se tumačiti različito pa onda dolazi do loših rješenja. Isto tako različita su tumačenja pojedinih državnih institucija u pogledu stručne spreme koju mora zadovoljiti zapovjednik i njegov zamjenik u vatrogasnoj postrojbi. Nakon definiranja radnih mjesta u vatrogasnim postrojbama tad se treba donijeti Pravilnik o oznakama zvanja u vatrogastvu, a isto tako zapovjednik u Zagrebu i zapovjednik u Konavlima nisu ista razina znanja pa i zvanja a to sadašnji zakon ne prepoznaje. Kako je tajnik rdio prijedlog ovog Pravilnika to predlažem da iznese i obrazloži prijedlog Pravilnika.

Tajnik istiće da je dostavljen prijedlog Pravilnika koji je izrađen 2007. godine i dostavljen je HVZ, jer je on predlagač svih Pravilnika po Zakonu o vatrogastvu. Ovaj Previlnik se nastavlja na Pravilnik o razvrstavanju vatrogasnih postrojbi koji je također izrađen i dostavljen HVZ-u i do sad nije nikad objavlje. Iz ovih razloga radna mjesta u vatrogasnim postrojbama su i napravljena sukladno predloženoj kategorizaciji vatrogasnih postrojbi, pa se kao takav treba i razmatrati. Ovaj prijedlog je poslan da bi se imala neka podloga za raspravu i da se na kraju raspreve dobiju on radna mjesta u postrojbama koja su potrebna. U predloženom Pravilniku se nastojalo omogućiti napredovanje u vatrogasnoj strukturi na naćin da se za određeni broj godina provedenih na jednom radnom mjestu te uz uvjete dodatnog osposobljavanja napreduje u viši stupanj na bolje radno mjesto uz adekvatni dodatak na plaću. Dakle cilj je da se vatrogasac u svojoj karijeri koja traje oko 30 godina ne zadrži na jednom radnom mjestu nego da napreduje što je poticajno za svakog vatrogasca koji želi napredovati u struci. Oni koji to ne žele i ne prođu dodatno osposobljavanje neće napredovati i imat će uvjek isto radno mjesto i istu plaču. Isto tako ovim Previlnikom se želilo regulirati postavljanje na zapovjedna i rukovodna radna mjesta iz sustava gdje je prošao dodatno osposobljavanje i proveo određeno vrijeme na nižim zapovjednim mjestima, da nam se ne dogodi ulazak izvan strukture vatrogastva osoba koji nemaju predznaje u vatrogastvu te političkim smicalicama takvi budu postavljeni na najviša zapovjedna i rukovodna radna mjesta. Sukladno ovim stavovima molim da se vodi rasprava kako bi dobili najbolja rješenja, a nakon toga bi ga uputili HVZ-u na usvajanje i objavu.

Labaš smatra da je preveliki period od 5 godina raditi u jednom zvanju da bi se napredovalo u drugo zvanje. Tako da bi vatrogasac došao do zapovjednika vatrogasnog odjeljenja treba mu 40 godina radnog staža. Zato predlaže da se taj period smanji na 2 godine ili da se za pojedina napredovanja određuje manji period a za neka veći period a to su zapovjedna radna mjesta s višom i visokom stručnom spremom. Isto tako smatra da nije potrebno imati tri stupnja vatrogasca vozača jer on prvo mora biti vatrogasac a onda vozač. Smatra također da se vlastitim Pravilnikom svake postrojbe mogu propisati viši i različiti uvjeti za pojedino radno mjesto tako da nema mogućnostu ulaska onog koji ne zadovoljava te uvjete, te se imenuje povjerenstvo koje kontrolira da li pojedinci zadovoljavaju propisane uvjete iz vlastitog pravilnika.

Tajnik odgovara da pravilnik svake postrojbe je promjenjiv jer ga donosi upravno vijeć, a upravno vijeće se mjenja svakom promjenom vlasti u jedinici lokalne samouprave. Novo upravno vijeće može izmjeniti vlastiti pravilnik u uskladiti ga s potrebama osobe koju želi postaviti na određeno zapovjedno radno mjesto. Kada bi imali ovakav pravilnik na razini države tada on nemože donijeti u svom pravilniku niže uvjete od propisanih u državnom pravilniku, i tu smo se zaštitili od samovolje pojedinih načelinika i gradonačelnika. Isto tako smatra da bi se trebalo omogućiti ulazak izvan vatrogastva više i visoke stručne spreme s tim da se postavlja na niža zvanja i da mu se uvjetuje određeno doosposobljavanje iz vatrogasne struke kako bi mogao zadržati dodjeljno zvanje.

Labaš smatra da bi se trebalo napredovanja tako regulirati da najviše zvanje u pojedinoj stručnoj spremi bude dosta prije od stjecanja uvjeta za mirovinu kako bi se osiguralo da samo najiskusniji budu na najvišim zapovjednim radnim mjestima.

Brandejs predlaže da se razdvoje zvanja od radnih mjesta na način kad netko stekne određeno zvanje tada ispunjava uvjete za dotično radno mjesto. Isto tako za svako radno mjesto se mora propisati opseg obavljnja posla. Smatra također da bi svaka vatrogasna postrojba trebala imati sva radna mjesta koja su ovdje predložena a što bi uzrokovalo povečanje radnih mjesta i broja uposlenih. Predlaže da se definira dva ili tri radna mjesta sa SSS a da se za svako radno mjesto propiše po dva zvanja koja treba imati vatrogasac na tom radnom mjestu. Npr. na radnom mjestu vatrogasac može raditi u zvanju mlađi vatrogsac ili vatrogasac, a na radnom mjestu vatrogasac II mogr raditi s zvanjem samostalin vatrogasac ili stariji vatrogasac. Ovim bi se smanjio broj radnih mjesta a osiguralo napredovanje u struci. Isto tako predlaže da se za ovako određena radna mjesta odrede koeficijenti a za zvanje dodatak na zvanje kako bi svako zvanje i radno mjesto bilo moguće i adekvatno nagraditi.

Tajnik se slaže s prijedlogom i napominje da nije nužno napredovanje u zvanjima s radnim mjestima. Ako vatrogasac stekne uvjete za napredovanje u zvanju s vatrogasca na samostalnog vatrogasca, a nema slobodno radno mjesto, steče zvanje samostalni vatrogasac i ostaje na radnom mjestu vatrogasac ali mu pripada pravo na 50% povečanja uvećanja plaće od onog što bi dobio da se prebaci na radno mjesto vatrogasac I. Na ovaj način se stimulira napredovanje u struci i poboljšanje cjelokupne vatrogasne struke.

Grčić predlaže da se pored ovih radnih mjesta stave i radna mjesta zapovjednika vatrogasne zajednice i njegovog zamjenika te da se u postrojbama definiraju i radna mjesta preventive, voditelja preventive i nadzornika preventive koja bi se morala uvesti i onabi trebala biti za osobe koje su dulje vremena proveli u vatrogastvu pa je stekao iskustvo koje prenosi na preventivene poslove.

Vilko pita koja je procedura da bi ovaj pravilnik saživio u stvarnosti. Isto tako postavlja pitanje što će se dogoditi kad veči broj vatrogasac iz jedne postrojbe ode u mirovinu, a unutar postrojbe se nisu stekli uvjeti za napredovanje. U velikim postrojbama se u jednom trenutku primilo veći broj vatrogasaca koji su sada stari vatrogasci i svi će gotovo u jednoj ili dvije godine otići u mirovinu, pa ovako propisani naćin napredovanja neće omogućiti popunu ovih radnih mjesta.

Predjednik objašnjava da će se ovaj pravilnik nakon rasprave unutar Udruge proslijediti prema HVZ-u koji je predlagać Pravilnika a da će Odbor za profesionalno vatrogastvo pri HVZ-u takav pravilnik unutar HVZ-a nastojati izboriti njegovo objavljivanje u Narodnim novinama.

Kanižaj smatra da se kod ovog pravilnika treba voditi računa i o malim postrojbama koje imaju jednog s VŠS ili VSS a traže se više radnih mjesta s VŠS spremom. Isto tako za ravnatelja ustanove može se imenovati po politici svakog jer ovo nije regulirano zakonom o vatrogastvu. Pitanje za županijskog zapovjednika, inspektori DUZS propisuju da on mora biti uposlenik u vatrogasnoj zajednici, a iza toga ne slijedi nikakva kazna da se ta mjera i provede, pita da li se tu što može napraviti.

Tajnik napominje da je Zakonom o vatrogstvu jasno propisno da županijski zapovjednik mora biti uposlenik vatrogasne zajednice županije, a u inspekcijskom pregledu se treba donijeti rješenje o otklanjanju nedostataka a ako nedostaci nisu otklonjeni tada podnijeti prekršajnu prijavu protiv pravne osobe i odgovorne osobe (Vatrogasne zajednice i predsjednika VZŽ) jer županijski zaoovjednik ne ispunjava propisane uvjete a što je utvrđeno člankom 52. stavkom 1. točkom 5. koji glasi: „5. ako poslove profesionalnog vatrogasca ili poslove vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima obavlja osoba koja za to nema propisane uvjete (članak 21.),“ a nema jer poslove županijskog zapovjednika obavlja volonterski bez radnog odnosa a ne profesionalno kako to traži Zakon o vatrogastvu. Volontersko obavljanje poslova u vatrogastvu s posebnim ovlastima i odgovornostima dozvoljeno je samo na razini VZ grada ili općine ali ne na razini županije. Ali to inspekcija DUZS nezna napreviti i neće se zamjeriti županijskom zapovjedniku pa ne postupa po Zakonu o vatrogastvu.

Predsjednik napominje da je ovaj predloženi Pravilnik novi način organiziranja vatrogastva i da se on naslanja na ostale podzakonske akte i trebali bi dati sve konkretne prijedloge da tajnik to uvrsti, a kad se stvore uvjeti za novu organizaciju vatrogastva koju ću prezentirati u slijedećoj točki dnevnog reda, onda će se ovaj pravilnik ponuditi za objavu i njegovo donošenja. Sigurno je da nam treba ovakav pravilnik koji bi regulirao uvjete napredovanja u vatrogastvu kako bi se vatrogasna struka zažtitila od utjecaja politike i ubacivanja nekopetentnih osoba na rukovodeća mjesta u vatrogastvo.

Tajnik napominje da je ovo samo prijedlog i da to nije sveto pismo koje se nemože mjenjati, ali kod predlaganja treba se voditi s racinalnošću, da se ne gomilaju rukovodna mjesta u vatrogasnim postrojbama, nego treba realno ocjeniti potrebe radnih mjesta da se u svakoj postrojbi može obaviti svaka predviđena vatrogasna intervencija.

Petkoviček Siniša smatra da bi se pored ovog pravilnika trebalo imati na uvid i druge pravilnike koji propisuju uvjete za razvrstavanje vatrogasnih postrojbi i njihovo kategoriziranje kako bi se moglo optimalno odrediti broj vatrogasaca u smjeni i njihov raspored te onda na temelju svega togatog analizirati mogućnosti napredovanja i zvanja u vatrogasnim postrojbama.

Vrabec isto smatra da se ovo treba napraviti jer sad se događa u vatrogastvu da je županijski zapovjednik u dopodnevnoj smjeni podređen zapovjedniku JVP-a a popodne on je njemu nadređen što je apsurd i to je sigurno sukob interesa. Smatra da u ovom Zakonu ima dosta dobrih rješenja a isto tako da ima i ovih loših koji kvare ugled vatrogastv i moraju se otkloniti. Logičnije je da u ovim slučajevima zapovjednik JVP-a ujedno bude županijski zapovjednik nego da se za županijskog zapovjednika postavljaju niži zapovjednici u JVP.

Predsjednik napominje da je Sabor donio Strategiju zaštite od požara u kojoj je definirano da županijski zapovjednik je uposlenik županije i to će se kroz zakonodavstvo morati provesti. Nas više treba zanimati što se događa u vatrogasnim postrojbama na operativnoj razini da imamo zadovoljne vatrogasce i da operativa ne trpi politički utjecaj odnosno da s promjenom politike nema uhljebljenja političkih podobnih ljudi u vatrogastvo. Isto tako smatra da nije moguće da netko iz dobrovoljnog vatrogastva bez dana radnog staža u profesionalnom vatrogastvu dolazi na visoko rukovodno mjesto u profesionalno vatrogastvo nego bi iz dobrovoljnog vatrogastva i to s najvišeg zvanja mogao doći u profesionalno na izvršna radna mjesta a ne zapovjedna.

Točka 3. dnevnog reda – Osposobljavanje za zapovjedanje vatrogasnim intervencijama te licenciranje osposobljenih zapovjednika – prijedlog

Predsjednik predlaže da postoji sustav ospoosbljavanja zapovjednog vatrogasnog kadra za zapovjedanje na vatrogasnim intervencijama koji bi bio licenciran te s uvjetom da se licenca nakon određenog roka produljuje uz uvjet ponovnog ospoosbljavanja s provjerom znanja. Za ovo osposobljavanje bi se mogao kandidirati svaki vatrogasac koji ispunjava prethodne uvjete koji će se propisati, a da mu to nemože spriječiti njegov nadređeni zapovjednik zbog straha od konkurencije. Kad prođe ospoosbljavanje i provjeru znanja dobija licencu kojom se kandidira na izboru za zapovjednika u vatrogasnoj postrojbi. Ako ih je više takvih osposobljenih i licenciranih osoba kandidiralo, na politici je da odabere onog koji njoj odgovara, ali svi moraju imati iste uvjete da bi se kandidirali za to radno mjesto. Tu bi se trebale dati ovlasti županijskom zapovjedniku i glavnom vatrogasnom zapovjedniku da mogu utjecati na izbor najboljeg kandidata. Ovo treba biti hijersrhijski uređeno slično kao u vojsci kako bi se izbjegao utjecaj politike i nestručnih ljudi na zapovjednim mjestima a s mišljenjem nadređenog zapovjednika bi se usmjerilo prema struci.

Venus smatra da nam je potrebna jedinstvena vatrogasna organizacija s jednim čovjekom i jednom institucijom na čelu, a ne kao sad da imamo dvije DUZS i HVZ. I što nama ovdje vrijedi raspravljati o ovim pravilnicima kada ih HVZ predlaže MUP-u na donošenje. Mi će mo izraditi pravilnik i poslati ga u HVZ a oni će ga prekrižiti ili poslati potpuno drugi pravilnik MUP-u. Od 2004. godine HVZ je ovlašten za predlaganje pravilnika, i što je do sad učinjeno, puno pravilnika je napisano od strane različitih autora i institucija, a što je donijeto samo dva od 12 potrebnih a oni najvažniji nisu donijet. Vidjeli ste zadnji put na OTS sta se događa, pa to je neoprimjereno za hrvatsko vatrogastvo. S jedne strane poziva nas glavni vatrogni zapovjednik a onda iza toga smo pozvani na OTS od strane HVZ pa se o istom problemu raspravlja na više tijela bez bitnih napredaka.

Tajnik napominje da je danas svaka struka dobila svoju komoru, pa bi se kroz novo zakonodavstvo trebalo tražiti osnivanje vatrogasne komore koja bi dobila javne ovlasti za provođenje licenciranja vatrogasnih kadrova, propisala uvjete za to te za produljenje licence. Ovo rade sve komore od komore arhitekata, strojara, električara, medicinskih sestara, inženjera šumarstva, prometnih inženjera i sličnih, pa bi to trebalo imati i vatrogastvo.

Labaš napominje da smo svi mi vatrogasci umešani što u dobrovoljno, što u profesionalno, što u udruge pa se i ponašamo tamo gdje nastupamo. Jako mu je žao što nije osnovana zajednica ustanova JVP za koju je pokrenuta inicijativa a bila je blikirana, jer bi kroz nju kao institucije bili bolje zaštićeni. U svojem obrazloženju povlaći paralelu s Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu kao profesionalnom organizacijom i Hrvatskim crvenim križom kao dobrovoljnom organizacijom. Isto se može preslikati i na vatrogastvo gdje bi u jednoj organizaciji bilo profesionalno vatrogastvo a u drugoj dobrovoljno vatrogastvo koje bi se svako u svom djelokrugu bavilo svojim poslom. U tom slučaju dobrovoljno vatrogastvo ostaje u HVZ koje se bavi poslovima dobrovoljnog vatrogastva a profesionalno vatrogastvo ima svoju instituciju koja bi se mogla zvati Hrvatski zavod za operativno vatrogastvo. Smatra da bi svakako trebala nositi naslov zavod je je to to prepoznatljiv naziv za državne institucije i uspostaviti sličnu hijerarhiju kao što je to napravljeno s hitnom medicinom. U ovakvoj organizaciji nebi bili ugroženi niti profesionalci niti dobrovoljci, a lako bi se naslonili na sustav zaštite i spašavanja na razini općina, gradova i županije. Na razini države trebao bi biti barem jedan pomoćnik ravnatelja državnog zavoda za Jadran, ali za kontinent to nije potrebno. Što se tiće vatrogasnih zajednica županija općina i gradova one bi ostale ali samo za potrebe dobrovoljnog vatrogastva a profesionalno vatrogastvo bi imalo svoje podružnice po županijama kako su sad osnovane JVP. Na ovaj naćin bi se profesionalno vatrogastvo stavilo pod jednu zapovjednu hijerarhiju, uz sudjelovanje dobrovoljnog vatrogastva gdje nije moguće sve pokriti s profesionalnim uz ugovaranje tako obavljanja posla od strane dobrovoljnih vatrogasca, slično kao u Sloveniji.

Predsjednik postavlja pitanje da li bi trebalo organizirati osposobljavanje zapovjednog vatrogasnog kadra kroz sustav školstva a koji bi se kasnije licencirao i na temelju tog dalje se natjecati za obavljanje zapovjednog posla u postrojbama-

Labaš ja smatram da svaki zapovjednik u JVP nemože biti a da nije završio srednju vatrogasnu školu odnosno da barata osnovima vatrogastva što se dobija tim školovanjem. Neki smatraju da je dovoljno imati VŠS ili VSS i da možeš biti zapovjednik, s tim stavom se ne slažem jer mora imati prethodno osnovnog znanja iz vatrogastva. Isto tako smatra da je veliki nered u dodjeli činova u vatrogastvu tako da se u tome nemože snači jedan prosječni građanin jer ne razlikuje funkcijska zvanja od operativnih zvanja.

Vrabec isto napominje da se da su jako niski kriteriji za zvanja vatrogasnog časnika a da je to vani puno više vremena osposobljavanja nego kod nas, ta zvanja se gotovo dojeljuju bez prave provjere znanja i struke.

Kicivoj napominje da su oni obavljali u početku gotovo sve ospoosbljavanje na svom području i održali sva predavanja kako je to propisano pravilnikom. Na prvom ispitu je bila prolaznost oko 60% a s drugim popravnim oko 80%. I nakon tako provedenog osposobljavanja mi smo ostali bez kandidata za osposobljavanje jer nama neće više nitko doći idu tamo gdje manje traže. Isto tako smatra da i ovaj predloženi Pravilnik i ovo osposobljavanje zapovjednih vatrogasca treba, ali trenutno u HVZ nije se stvorila kritična masa koja bi podržala ovakve promjene u operativnom dijelu i smatra da ovo prema sadašnjem stanju zakonodavstva neće proći.

Predsjednik napominje da je na nama da predlažemo, a valjda će jednog dana netko to shvatiti i prihvatiti naše prijedloge. Stoga smatram da se ovo treba provesti i razradit ću ovaj prijedlog pa ću ga dostaviti na slijedeću sjednicu na raspravu. Za sad osim ove informacije koju sam dao nećemo glasati za ovaj prijedlog dok se ne razradi detaljno.

Točka 4. dnevnog reda – Organizacija učinkovite vatrogasne službe na području županije – prijedlog

Predsjednik predlaže da se od strane Udruge predloži jedan oblik organizacije vatrogastva na području grada ili općine te na području županije a koji bi bio osnova za izradu novo Zakona o vatrogastvu te kasnije planova zaštite od požara. Smatra da se prema ovo prijedlogu ne treba odbaciti niti jedan DVD, ali da se moraju kategorizirati i na temelju potreba na pojedinom području da isti moraju preuzeti pojedine poslove u vatrogastvu. Problem u organizaciji DVD-a je što u urbanim sredinama gdje u pravilu postoji i JVP imamo dobru organizaciju DVD-a dok izvan u ruralnim sredinama je organizacija DVD-a loša ili je uopće nema. Postoje DVD-i u područjima gdje jVP ne može doći u 15 minuta i takav DVD treba opremiti i operativno ga podrediti JVP kako bi obavio određeni dio vatrogasne intervencije dok ne dođe JVP. Sukladno Zakonu o vatrogstvu rad DVD-a i njihovih članova treba biti plačen sukladno odluci grada ili općine jer i oni imaju troškove i izgubljeno vrijeme. JVP bit će obvezana da skrbi i o ovim vatrogascima te će sklapati ugovor s takvim DVD-om o obavljanju vatrogasne djelatnosti na određenom području i u određeno vrijeme a koji će biti temlj za isplatu naknada dobrovoljnim vatrogascima za njihov rad. Ovi vatrogsci ce ujedno biti pričuba JVP u slučaju večih događaja ili kod manjih postrojbi kod koji su tri vatrogasca u smjeni i koji mogu izači na prvu intervenciju a poslije dolazi pričuva iz DVD-a. Pored ovoga u svakom slučaju zapvjednik JVP bi trebao biti i zapovjednik VZ grada i općine jer on vodi brigu o cjelokupnom području grada ili općine koji bi imao odnosno i o dobrovoljnom vatrogastvu a pod sobom ima stožar vatrogasne službe kojeg čine profesionalni i dobrovoljci i svaki član stožara je zadužen za jedan požarni sektor na području grada ili općine. Na ovaj način bi se jasno odredile odgovornosti profesionalnog dijela vatrogastva i dobrovoljnog. Što se tiće zvanja, višeg vatrogasni časnik bi mogao biti najviše u rangu voditelj odjeljenja u JVP i odgovoran za određeni požarni sektor koji mu je dodjeljen. Ravnatelj vatrogasne službe može biti politička osoba koja nema zapovjednu funkciju nego organizacijsku a može se mjenjati ovisno o promjeni vlasti na lokalnoj razini, a isti može biti i zapovjednik vatrogasne zajednice, ako se tako odlući. On raspolaže sa financijska sredstvima i organizacijom vatrogastva na svom području. Dobrovoljna vatrogasna društva se trebaju financirati ali to ovisi o potpisanom ugovoru, rangu DVD-a i njegovoj operativnoj pripremljenosti, jer zakon o fiskalnoj odgovornosti nalaže kontrolu uplačenih sredstva i njihovo ugovaranje s jasnom namjenom. DVD- ovakva sredstva mora trošiti sukladno Zakonu o vatrogatvu i potpisnom ugovoru bilo s gradom ili JVP. Pored navedenog jako je bitna analitičko – preventivna služba koja bi analizirala dosadašnje događaje i vatrogasne intervencije, predlagala poboljšanja u vatrogasnoj intervenciji te odgovarajuću pripravnost vatrogastva ovisno o statističkim pokazateljima i predviđanjima. Isto tako ova služba bi se bavila kontrolom provedbe mjera zaštite od požara kod pravnih subjekata na području grada ili općine te kod fizičkih osoba temeljem izrađene analize koja ukazuje na određene rizične skupine za izbijanje požara na području grada ili općine. Ova služba bi još skrbila o nabavci opreme, o osobnoj zaštitnoj opremi i njenom zaduženju te održavanju.

Dakle, vatrogasna služba grada ili općine imala bi ravnatelja koji ujedno može biti i zapovjednik vatrogasne zajednice grada odnosno općine te zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada odnosno općine. Ravnatelj Vatrogasne službe član je stožera zaštite i spašavanja.

Pri planiranju i usklađivanju djelovanja javne vatrogasne službe ravnatelju pomaže stožer vatrogasne službe koji je sastavljen od: zapovjednika VZG, zapovjednika područja (zona) odgovornosti, članova operativnog stožera JVP i predstavnika stožera zaštite i spašavanja grada odnosno općine. Stožer vatrogasne službe imenuje i definira gradonačelnik odnosno načelnik posebnom Odlukom.

Za javnu vatrogasnu postrojbu sa profesionalnim operativnim vatrogascima odgovoran je zamjenik zapovjednika JVP . Ista je organizirana u 24 satnom dežurstvu u četiri smjene koja djeluje na cijelom području odgovornosti grada odnosno općine i aktiviraj se u roku 1 min. Zapovjednik JVP imenuje operativni stožer JVP kao stručno savjetodavno tijelo .

Na području grada ili općine djeluju dobrovoljna vatrogasna društava koja imaju dovoljno operativno sposobnih dobrovoljnih vatrogasaca. Dobrovoljne vatrogasne postrojbe djeluju u područja (zona) odgovornosti, a za iste je odgovoran zamjenik zapovjednika VZG. Zapovjednik VZG imenuje zapovjedništvo VZG kao stručno savjetodavno tijelo.

Prilikom operativnog djelovanja vatrogasnih postrojbi poštuje se zapovjedna subordinacija propisana Zakonom o vatrogastvu a uzbunjivanje i organizacija se provodi sukladno planu zaštite od požara za grada ili općine.

Zbog racionalizacije poslovanja Ravnatelj vatrogasne službe treba organizira i rukovodi logističkim službama koje pružaju tehničku, preventivnu, računovodstvenu, kadrovsku i pravnu potporu svim subjektima vatrogasne službe.

Javna vatrogasna služba treba se definirati kao ustanova, a javna vatrogasna postrojba i vatrogasne postrojbe DVD-a u tom slučaju su podružnice te ustanove definirane Zakonom o ustanovama. Temeljem tog Zakona definirano je osnivanje, djelovanje i financiranje koje se propisuje aktom o osnivanju ustanove. Javna vatrogasna služba nema posebno uposlene osobe već se osniva kao ustanova sa postojećim kadrovima svih subjekata vatrogasne službe.

Kad se spominje učinkovita vatrogasna služba to podrazumijeva učinkovito djelovanje vatrogasnih postrojbi propisanih Zakonom o zaštiti od požara i Zakonom o vatrogastvu. Odgovornost za organiziranost i učinkovito djelovanje istih je na zapovjednicima vatrogasnih postrojbi, što je propisano i aktom o osnivanju javne vatrogasne službe.

Kurativne poslove u vatrogasnoj službi pored JVP grada ili općine mogu obavljati vatrogasne postrojbe DVD-a koje zadovolje propisane uvjete iz Zakona i ako ih za te poslove ovlasti grad odnosno općina. Ako DVD utvrdi da njegova operativna vatrogasna postrojba želi i može obavljati javnu vatrogasnu službu (kandidira se), i ako nadzor utvrdi da ispunjava zahtijevane uvjete, grad ili općina vatrogasnu postrojbu DVD-a posebnom odluku proglašava stožernom . Vatrogasnoj postrojbi stožernog DVD-a tada se dodjeljuje područje ili dio područja odgovornosti i ovlasti za obavljanje javne vatrogasne službe, što je odgovornost da će poslove gašenja i spašavanja za koju imaju javnu ovlast izvoditi brzo (sukladno unaprijed određenom postupku i vremenskom okviru), učinkovito, s čim manjim troškovima i čim manjom prouzročenom sekundarnom štetom .

Od JVP grada odnosno općine osnivač očekuje da je organizirana tako, da je sposobna izaći na intervenciju u jednoj minuti od zaprimanja dojave o nesreći, da je njena opremljenost i osposobljenost kako za obavljanje javne vatrogasne službe tako i za samo izvođenje spašavanja kod različitih nesreća na visokoj razini.

Od dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi koje su određene kao središnje postrojbe pojedinih sektora očekuje se, da osnovna operativna ekipa izvan radnog vremena izađe u 5 minuta, a u radnom vremenu u 10 minuta. Od ostalih postrojbi DVD-a očekuje se da su sposobne izaći izvan radnog vremena, najmanje u 15 minuta.

Tako postavljena vremena izlaska će ubuduće trebati revidirati i utvrditi, ovisno o kategorizaciji postrojbe. Od svih središnjih DVD-a očekuje se da su sposobni za opskrbu vodom za gašenje požara, izvođenje vanjske navale i osnovno spašavanje. Određene stožerne postrojbe moraju biti sposobne za spašavanje kod poplava, nesreća u prometu i nesreća sa opasnim tvarima (kao potpora JVP) te za opskrbu sa pitkom vodom.

Posao svih čimbenika javne vatrogasne službe će u budućnosti biti usmjeren dostizanju određenih kriterija: opremljenost, brzina, osposobljenost, učinkovitost i po tome će javnu vatrogasnu službu ocjenjivati građani grada odnosno općine. Zadatak je da se središnje postrojbe osposobe i opreme za unutarnju navalu prilikom gašenje i spašavanja a sve ostale za posebne poslove određene ustrojem.

Grad ili općina organizira stručni nadzor zadataka koje obavlja operativna postrojba vatrogasnog društva te upozorava i određuje rokove otklanjanja propusta. Ako ista ne otkloni registrirane nepravilnosti u propisanom roku, oduzima joj se pravo na obavljanje javne vatrogasne službe. Nadzor javne vatrogasne službe obavlja također i MUP RH te ostale inspekcije i ovlaštene osobe propisane Zakonom.

Grad odnosno općina se na osnovi Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija, ali i zbog određenog stupnja ugroženosti od poplava, nevremena, potresa, nesreća sa opasnim tvarima koje su usko vezane sa vatrogasnom djelatnošću, oslanja se na javnu vatrogasnu službu.

Činjenica je da javna vatrogasna služba koju čine JVP i vatrogasne postrojbe DVD-a može lakše i učinkovitije obavljati hitne zadatke zaštite i spašavanja u odnosu na specijalističke postrojbe CZ jer se zaštitom i spašavanjem bave svakodnevno kao osnovnom djelatnosti. Ovako uređena služba može se brže i kvalitetnije transformirati u slučaju katastrofa, te se istoj mogu pridodati ostale specijalističke službe na području grada odnosno općine (GSS, HMP, ZZJZ, Ronioci i dr.).

U Europi je standard 1 profesionalni vatrogasac na 1000 stanovnika. Ako se kvalitetnom organizacijom javne vatrogasne službe u gradu odnosno općini po predloženim preciznim kriterijima te dodatno osposobi i opremi određeni broj operativno sposobnih vatrogasaca DVD-a, tada na 1000 stanovnika dobijemo 4,2 vatrogasca. To je u usporedbi sa državama zapadne Europe puno. Pri tomu se mora uvažiti činjenica da te države u pravilu nemaju postrojbe CZ i da cijeli sustav spašavanja građanima osiguravaju sa multifunkcionalnim vatrogascima, zdravstvenim službama, policijom, različitim dobrovoljnim organizacija (GSS, ronilački klubovi, CK) i specijaliziranim tvrtkama.

Kanižaj smatra da je ovo dobra organizacija ali da svaki grad ili općina ima svoje specifičnosti i da ih treba uvažiti kod ovakve organizacije. Ovdje napominje da se financiranje DVD-a i JVP treba obavljati sukladno obavljenim vatrogasnim intervencijama i oni koji su potrebni za vatrogasnu intervenciju treba ih više financirati od ostalih, pogotovo iz premije osiguranja. Danas je sve teže da dobrovoljni vatrogasac dođe na intervenciju za vrijeme radnog vremena ako radi jer se boji otkaza. Vatrogasnu organizaciju treba prilagoditi i manjim vatrogasnim postrojbama odnosno gradovima i općinama.

Vilko napominje da će u svakom slučaju najveći problem biti raspodjeliti novac unutar vatrogastva na području grada ili općine jer tu uvjek se umješa politika i pojedinačni utjecaj jakih ljudi.

Točka 5. dnevnog reda – Razno

Predsjednik daje informaciju da će u HVZ-u tražiti povlačenje Pravilnika o vatrogsnoj odori dok se ne donese i usvoji Pravilnik o radnim mjestima u JVP i nakon toga se može raditi na Pravilniku o vatrogasnim odorama.

Ovim je I sjednica u IV sazivu završenja u 14,45.

Zapisničar Branko Šimara

Zapisnik s 1 sjednice Predsjednistva UPVH IV saziv