Opisani Standardni operativni postupci interveniranja (SOPI) u mnogočemu su nam već vrlo dobro poznati budući da se i operativna obuka u RH kao i primjena vatrogasnih sprava i opreme temelji na sličnim vatrogasnim pravilima, ali važno je naglasiti da su na ovaj način,odnosno u formi SOPI oni opisani kao svojevrsni podsjetnik na sve one bitne elemente koji mogu utjecati na uspješnost i kvalitetu vatrogasnog interveniranja kao i na sigurnost prilikom izvođenja istog.
STANDARDNI OPERATIVNI POSTUPCI

PRIMJENA VATROGASNIH SPRAVA I OPREME

CIMOLINO – DE VRIES

ecomed

SICHERCHEIT

2. Uvod

U ovim je uputama prikazano kako vatrogasna smjena odnosno odjeljenje koristi vatrogasnu opremu za transport vode. Ti se postupci ne primjenjuju samo kod polaganja cijevnih pruga već i kod svih vatrogasnih postupanja kod kojih se koriste klasične ili specijalne mlaznice odnosno pri radu s vatrogasnim pumpama,

kao npr:

• kod gašenja požara,

• pri spuštanju prašina i para, odnosno plinskih oblaka mlazom,

• kod ispumpavanja.

Daljnje su nadopune standardiziranih postupaka navedenih u ovim uputama potrebne, a koje se odnose na npr. opremanje ili postupke kod odimljavanja (taktička ventilacija). Nadopune se vrše s obzirom na mjesne značajke, odnosno ovisno o konkretnom stupnju opremljenosti vozilima i opremom, kako bi se zapovjednicima olakšalo odlučivanje i ubrzalo postupanje.

3. Formacijski ustroj vatrogasne smjene/odjeljenja

Vatrogasnu smjenu odnosno odjeljenje, kao i svaku drugu taktičku jedinicu, čine:

• posada i

• oprema.

S obzirom na brojno stanje vatrogasaca ustrojene su i taktičke jedinice:

• samostalna vatrogasna grupa (3/1)

• vatrogasno odjeljenje (6/1)

• vatrogasna smjena (9/1 ili 9/2)

• proširena vatrogasna smjena (vatrogasna smjena + vatrogasna grupa = 12/2 ili 12/3).

U slučajevima kada na intervenciju trebaju izaći dva samostalna vatrogasna odjeljenja, odnosno vatrogasna smjena i vatrogasno odjeljenje ili vatrogasna smjena i dvije samostalne vatrogasne grupe ili slične kombinacije potrebno je ustrojiti gasni vlak.

Uspješnost nastupa taktičkih jedinica dolazi do punog izražaja:

• kad je uspješno provedena obuka i usavršavanje

• kad su vatrogasci sposobni psihofizički ispravno postupati u danoj situaciji

• kad su sredstva i oprema za gašenje kompletna, funkcionalna i u dobrom, održavanom stanju.

Vatrogasnu grupu u sastavu jedne od taktičkih jedinica (navalne, vodne i cijevne grupe odnosno grupe za osiguranje) čine vođa i član grupe. Svaka grupa postupa prema zapovijedi nadređenog voditelja, tj. ne djeluje samostalno.

3.1 Posada

3.1.1 Formacija

3.1.1.1 Formacija smjene

– voditelj smjene

– strojar

– teklić

– navalna grupa

– vodna grupa

– cijevna grupa

3.1.1.2 Formacija odjeljenja

– voditelj odjeljenja

– strojar

– navalna grupa

– vodna grupa

3.1.2 Zaduženja posade

Voditelj smjene/odjeljenja

Vodi smjenu/odjeljenje tijekom intervencije i prenosi obavijesti (zapovijedi, povratne informacije itd.).

Nije vezan uz određeno mjesto.

U slučaju potrebe voditelj smjene/odjeljenja dodjeljuje grupama i daljnja zaduženja.

Strojar

Opslužuje pumpu i agregate, prema potrebi osigurava mjesto intervencije (plavo bljeskajuće svjetlo, svjetla upozorenja itd.), odnosno u okvirima svojih mogućnosti pomaže pri dodavanju opreme, a ujedno je i vozač. Pomaže voditelju vozila pri nadgledanju korištenja izolacijske opreme, npr. i vodi odjeljenje za nadgledanje korištenja izolacijske opreme ukoliko je to odjeljenje smješteno u blizini vatrogasne pumpe.

1. grupa (u pravilu navalna grupa)

Spašava te preuzima prvi mlaz.

2. grupa (u pravilu vodna grupa ili grupa za podršku)

Spašava te postavlja cijevnu prugu do razdjelnice, prema potrebi preuzima poslove osiguranja mjesta intervencije. Kada nema 3. grupe, pomaže 1. grupi s opremanjem, prema potrebi postavlja ventilator, a prema potrebi postavlja još jedan mlaz. Preuzima ulogu grupe za spašavanje onda kada 1. grupa nastupa pod izolacijskim aparatima i kada nijedna druga grupa za to nije dobila zapovijed.

3. grupa (ukoliko je ima – dodatna grupa, prema potrebi cijevna grupa ili grupa za spašavanje)

Spašava i prema potrebi osigurava mjesto intervencije, prema potrebi pomaže 1. odnosno 2. grupi kod postavljanja dužih cijevnih pruga, a zatim prema potrebi sama postavlja mlaz.

Teklić (ukoliko ga ima)

Postupa prema zapovijedima voditelja smjene/odjeljenja.

Kod smanjenog brojnog stanja ili u posebnim situacijama voditelj smjene/odjeljenja donosi odluku o podjeli zaduženja.

3.1.3 Opremanje

Ovisno o vrsti intervencije razlikuje se i stupanj opremanja zaštitnom opremom.

Vatrogasac opremljen izolacijskim aparatom može načelno uvijek sudjelovati kod gašenja unutarnjom navalom, zbog toga mora nositi zaštitnu odjeću otpornu na visoke temperature.

Vatrogasci koji nisu prošli obuku s izolacijskim aparatima ne smiju sudjelovati kod gašenja unutarnjom navalom te tako ni ne moraju biti opremljeni zaštitnom opremom otpornom na visoke temperature.

O tome se kod podjele zaduženja mora posebno obratiti pažnja!

Osobna zaštitna oprema

1. vatrogasna kaciga sa zaštitom za vrat

– kod gašenja požara dozvoljeni su viziri odnosno naočale koji su otporni na visoke temperature i koji ne ometaju opremanje ostalom opremom

– preporuča se zaštita za vrat od vatrootporne tkanine ili kože, kombinacija toga dvoje se ne preporuča

– za rad na višim temperaturama kaciga mora odgovarati normi DIN EN 433

2. vatrogasno zaštitno odijelo

3. vatrogasne zaštitne rukavice

– za rad na višim temperaturama rukavice moraju odgovarati normi DIN EN 659

4. vatrogasne zaštitne čizme prema normi DIN EN 345

5. zaštitna maska s odgovarajućim filtrom

– najmanje jedna maska po sjedećem mjestu vozila

– masku i filtar vatrogasci nose sa sobom i na intervencijama na otvorenom, u slučajevima kada može doći do oslobađanja štetnih tvari. Maska i filtar u tom slučaju čine opremu za sigurno povlačenje i vatrogasci ne moraju proći ni specijalistički pregled ni obuku za rad s izolacijskim aparatima.

6. prema potrebi i dodatna zaštitna jakna

Voditelj intervencije može odrediti eventualna odstupanja u opremljenosti zaštitnom opremom.

Načelno vrijedi minimum opremljenosti određen Pravilnikom o zaštiti na radu.

Oprema za rad na intervenciji

Oprema na vozilu posložena je tako da se vatrogasac može njom brzo opremiti. Poštujući normu pri opremanju to je sljedeća oprema:

• ručna svjetiljka (prema potrebi)

– voditelj smjene/odjeljenja

– voditelj grupe

– član grupe

• mlaznica za vodu (obična, sa zatvaračem, univerzalna, specijalna) ili za pjenu

– članovi grupe

• uređaji za vezu

– voditelj vozila

– strojar

– barem voditelj grupe pod izolacijskim aparatima

Oprema prema vrsti intervencije

• Kod gašenja požara unutarnjom navalom:

– izolacijski aparat (iznimku od pravila određuje voditelj smjene/odjeljenja)

– u slučajevima iznimki treba obratiti pažnju na moguću opasnost od oslobađanja štetnih tvari, posebice kod požara osobnih automobila i kontejnera za smeće. Iznimke su u pravilu dozvoljene samo za manje požare na otvorenom!

– zaštitna odjeća za gašenje požara – pri tome se ne misli na zaštitna odijela za pristup vatri

– odgovarajuće zaštitne rukavice za gašenje požara prema normi DIN EN 659

– potkapa prema normi DIN EN 13911

– ručni aparat za početno gašenje požara (VP15, S6, S9, V25 itd.)

– ostala oprema prema zapovijedi voditelja smjene/odjeljenja – grupa za spašavanje dodatno se oprema s npr. kovčezima sa cijevima, izolacijskim aparatom za spašavanje, dodatnim plućnim automatom za spašavanje i sl.

– vatrogasna ili orijentacijska užad

– sintetička traka

– sjekira ili halligan, odnosno vatrogasna sjekirica i poluga

– oprema za označavanje i obilježavanje

– prema potrebi i kotač ventila za zidne hidrante – obavezno u zgradama s okomitom hidrantskom mrežom. Ako na području djelovanja postoje različite izvedbe hidranata poslužit će i kliješta za cijevi.

3.2 Vozila i oprema

Vozila

Moguće su sve kombinacije odgovarajućih vatrogasnih vozila.

Pri kombiniranju vatrogasnih vozila potrebno je voditi računa o njihovim mogućnostima u zadanoj situaciji.

To prije svega vrijedi kod uspostave sustava relejne dobave vode:

• raspoloživi tlakovi pumpi kod relejne dobave vode moraju pokrivati procijenjenu/očekivanu potrošnju vode za gašenje

• rad svih pumpi unutar sustava mora biti usklađen

– u jednom relejnom sustavu bi sve pumpe trebale biti istih kapaciteta

– kod pumpi različitih kapaciteta na izvoru bi trebala biti pumpa najvećeg kapaciteta

– pumpe slabije od 8/8 nisu prikladne za relejnu dobavu vode

Uređaji

Koristi se oprema za transport i korištenje vodenih sredstava za gašenje

– plinovita sredstva za gašenje ili prah koriste se izolirano (aparati za početno gašenje) ili se na mjesto intervencije dopremaju posebnim vozilima, odnosno uređajima (prikolica s prahom).

Kod korištenja sredstava za gašenje potrebno je obratiti pažnju na njihov maksimalan učinak, kao i na kompatibilnost između samih uređaja te između uređaja i vozila.

4. Intervencija

4.1 Osnove vatrogasne intervencije

4.1.1 Sigurnost na intervenciji

• Na intervenciju ne bi trebala izaći posada slabija od 6/1. Izuzetak su manji požari na otvorenom (npr. požar koša za smeće).

• Na intervencijama gdje postoji opasnost od udisanja opasnih tvari čak i na otvorenom prostoru, vatrogasci trebaju biti opremljeni izolacijskim aparatima. Maske se stavljaju ili prema vlastitoj procjeni ili na zapovijed voditelja.

• Na intervencijama na kojima se koriste izolacijski aparati, odnosno specijalna odijela za zaštitu, a pod otežanim uvjetima potrebno je obratiti pažnju na maksimalno vrijeme nošenja, odnosno na potrebno vrijeme odmora vatrogasaca.

• Kada se nakon dojave procijeni nužnost gašenja požara unutarnjom navalom, navalna i vodna grupa opremaju se izolacijskim aparatima. Ako postrojba ne raspolaže dvjema grupama pod izolacijskim aparatima nužno je, i to prije nego što se počne gasiti požar pod izolacijskom aparatima, paralelno angažirati dodatne snage prema Planu uzbunjivanja.

• Voditelj grupe odgovoran je za podjelu zaduženja i za sigurnost. Član grupe dužan je izvršavati zadatke koje mu je dodijelio voditelj grupe.

• Kada se izlazi na dojavu požara, ako je to tehnički izvedivo, navalna grupa se tijekom vožnje oprema izolacijskim aparatima.

• Od samog početka intervencije posebna se pažnja mora obratiti osiguranju mjesta intervencije, počevši već sa samim izlaženjem vatrogasaca iz vozila.

• Članovi grupe se u području opasnosti ne udaljuju jedan od drugog, pa ni pri povlačenju.

• U slučajevima kada se članovi grupe udalje jedan od drugog, signal za pomoć se mora poslati nakon kratkog vremena traženja (oko 1 min). Voditelj vozila tada šalje grupu za spašavanje. Ostale se grupe povlače slijedeći cijevnu prugu do sigurnog područja (u pravilu do razdjelnice) i dogovaraju s voditeljem vozila, odnosno grupom za spašavanje, daljnje postupanje.

4.1.2 Opskrba vodom

● Potrebno je uvijek i što žurnije uspostaviti sustav opskrbe vodom između izvora i vozila.

Iznimka: sa sigurnošću se može procijeniti kako se raspolaže dovoljnom količinom vode. Za unutarnju je navalu potrebno osigurati minimalno oko 1000 l vode.

• Pri uspostavi dužih relejnih sustava opskrbe vodom preporučljivo je na ulaze svih vatrogasnih pumpi spojiti ograničivač tlaka kako bi se izbjegli preveliki tlakovi vode i spriječio mogući povratni udar.

• Pri uspostavi dužih relejnih sustava opskrbe vodom, odnosno kod opskrbe vodom na visine, preporučljivo je na izlaze svih vatrogasnih pumpi spojiti razdjelnicu ili sličnu armaturu, kako pri mogućim zamjenama pumpi ne bi u cijeloj duljini releja dolazilo do gubitaka tlaka i kako bi se izbjegao prazan hod čitavog sustava.

• Potrebno je koristiti BB-CBC (2 „B“ ulaza, 2 „C“ i 1 „B“ izlaz) razdjelnice, kako bi se mogao uspostaviti redundantni sustav opskrbe vodom (sustav s tehničkom rezervom vode).

4.1.3 Polaganje cijevne pruge do razdjelnice

• Razdjelnicu u pravilu polaže vodna grupa.

• Razdjelnice ili slične armature polažu se u pravilu izvan zone opasnosti.

• Kod vozila sa spremnicima vode zapremine većom od 1000 l, u pravilu se prvo polaže cijevna pruga od vozila do razdjelnice, a tek nakon toga od vozila prema izvoru vode. Izuzeci su intervencije za koje je procijenjena velika potrošnja vode („B“ mlaz ili bacač vode). U tim je slučajevima potrebno prvo osigurati opskrbu vodom.

• Pri radu s autoljestvama, zglobnim ili teleskopskim platformama i sl. razdjelnica se postavlja ispred vozila, kako bi se, u slučaju potrebe, cijevna pruga koja ih opskrbljuje mogla ostaviti bez pritiska.

• Potrebno je koristiti BB-CBC razdjelnice kako bi se mogao uspostaviti redundantni sustav opskrbe vodom (osim kod opskrbe vodom autoljestvi).

4.1.4 Polaganje cijevnih pruga za navalu

• „C“ cijevne pruge najučinkovitije se polažu s prijenosnim cijevnim kovčezima, ukoliko nema kovčega onda sa „C“ cijevima na vitlu, nema li ni vitla ili je udaljenost relativno kratka mobu se polagati i „C“ cijevi u namotajima. Na intervencijama gdje djeluje i grupa za spašavanje, a radi bržeg djelovanja, „C“ cijevna pruga s cijevima u namotajima može se položiti i prije.

• Cijevna pruga, koju postavlja grupa sama za sebe, polaže se od razdjelnice prema mlaznici. Na isti način „C“ prugu polaže i grupa koja slijedi navalnu grupu kao potpora ili sl.

• Cijevne se pruge, prema procjeni, mogu polagati od razdjelnice prema požaru ili od požara.

• Potrebno je paziti na dovoljnu rezervnu dužinu „C“ pruge! (najmanje za dužinu jedne „C“ cijevi!)

• Za spajanje pruga na razdjelnicu vrijedi pravilo: 1. „C“ cijev lijevo, 2. „C“ cijev desno, 3. cijev (specijalni mlaz, „B“ mlaz, „C“ mlaz) u sredinu.

• U nekim slučajevima, kao npr. kod završnog gašenja odnosno kod požara na otvorenom, učinkovitim se pokazuje korištenje „D“ cijevi u namotajima. Voditelj vozila u tom slučaju izdaje i zapovijed npr. „Navalna grupa s dvije „D“ cijevi od razdjelnice prema šumi naprijed“.

Napomena:

• I u slučajevima kada se koristi pjena dobivena „turbomješačem“ ili komprimirana zračna pjena (CAFS), potrebno je spojiti mlaz pjene na srednji izlaz razdjelnice, i to ne samo kako bi se zadržao standard kod postupanja već i zbog „B“ izlaza na tom otvoru.

• Kod rada s razdjelnicama potrebno je obratiti pažnju na njihovu konstrukcijsku izvedbu, odnosno koriste li se razdjelnice sa zasunima ili slavinama. Obje su vrste razdjelnica našle svoju primjenu u vatrogastvu, s time kako i jedna i druga imaju svoje prednosti i mane. Kod razdjelnica sa zasunima npr. teže dolazi do oštećenja pumpi pri iznenadnom zatvaranju i otvaranju protoka, dok se razdjelnice sa slavinama brže daju zatvoriti u opasnim situacijama (kod pucanja cijevi, kod cijevi pod pritiskom koja je izmaknula kontroli i sl.).

4.1.5 Ostalo

Prijenosne vatrogasne ljestve koriste se prema pravilima struke odnosno uputama proizvođača. Kada nema teklića, kod postupanja s ljestvama pomaže vodna odnosno cijevna grupa.

Ukoliko se na stražnjem dijelu autoljestve nalazi vitlo sa cijevima tada se ono na skoro svakoj intervenciji mora skinuti. U tom slučaju strojar traži pomoć od npr. vodne grupe.

Polaganje „B“ pruge pomoću vitla ima smisla samo kod pruga s najmanje tri cijevi.

4.2 Raspored sjedenja i izlaženja

Potrebno je obratiti pažnju na raspored sjedenja u vozilu.

Na sjedalima s ugrađenim izolacijskim aparatima sjede samo vatrogasci koji su prošli potrebnu obuku i koji su fizički za to i spremni.

Navalna grupa sjedi tako da se već tijekom vožnje može opremiti izolacijskim aparatima.

Ako je vozilo opremljeno sigurnosnim pojasevima, vatrogasci se njima za vrijeme vožnje pod svjetlosnom i zvučnom signalizacijom moraju i osigurati. Tek po dolasku vozila na mjesto intervencije smiju se otkopčati sigurnosni pojasevi i držači izolacijskih aparata.

Inače, voditelji grupa sjede na lijevoj strani, a članovi grupa na desnoj strani vozila.

U pravilu, odjeljenje ili smjena se za izdavanje zapovijedi postrojava iza vozila. U posebnim situacijama ili npr. kod prometnih nezgoda, postrojavanje se prema zapovijedi voditelja odjeljenja/smjene može izvršiti i ispred ili pored vozila, a izvan zone opasnosti, odnosno prometnice.

4.3 Dolazak na mjesto intervencije

Vatrogasna se vozila već pri samom dolasku i razmještanju na mjestu intervencije postavljaju tako da su spremna za intervenciju i da se nalaze na sigurnoj udaljenosti. Vozila se razmještaju tako da ne ometaju pristup mjestu intervencije i samo izvođenje intervencije. Posebice se mora obratiti pažnja na manevarski prostor kod postavljanja autoljestvi (u pravilu, prvo navalno vozilo prolazi mjesto intervencije za dvije dužine vozila kako bi ostalo dovoljno prostora za postavljanje autoljestve) te na slobodan prolaz vozilima hitne medicinske pomoći. Mjesto postavljanja vozila određuje voditelj odjeljenja/smjene, npr. „Navalno vozilo postaviti oko 20 metara (duljina jedne „B“ cijevi) od kolnog ulaza“. Vozač pri tome mora obratiti pažnju na više važnih čimbenika: kako na sigurnost samog vozila (nagib i nosivost podloge) tako i na dostupnost opreme (dovoljno prostora za otvaranje spremnika, mogućnost skidanja prijenosnih ljestvi s krova vozila, ograničenost kretanja po krovu vozila zbog strujnih i ostalih kablova itd.).

Na intervencijama gdje cijevna pruga prelazi preko prometnice ili je udaljenost između pumpe i razdjelnice veća (više od 5 duljina „B“ cijevi) rješenje može biti odlaganje opreme (npr. izolacijskih aparata, cijevi, prijenosnih ljestvi itd.) kod mjesta predviđenog za razdjelnicu, i to u slučajevima kada postoji dovoljno prostora za kretanje vozila i kada je to vremenski opravdano. To u pravilu vrijedi samo za prvo navalno vozilo na intervenciji gašenja požara kada je mjesto punjenja vozila vodom previše udaljeno od mjesta intervencije, a ne raspolaže se dodatnim vozilom.

U slučajevima kada se opskrba vodom vrši preko hidrantske mreže, vatrogasna se pumpa može razmjestiti tako da se na najbolji način iskoristi kapacitet hidrantske mreže. Kod većih količina vode za očekivati je pad tlaka na hidrantu, što se mora uzeti u obzir kod postavljana prve vatrogasne pumpe.

Izvor:

CIMOLINO – DE VRIES: Einsatz von Löschgeräten; 1.Auflage 2005; ecomed SICHERHEIT; Landsberg; ISBN 3-609-69682-6

Priprema teksta:

Komisija SOPI