Vašem je Štrcku trebalo dosta godina da skuži osnovni životni princip. Ne gledaj tko što priča, već kamo lova ide. Ali nisam zločest. A kako mi je ovih dana pristiglo jedno pismo, trebao bih baš biti još zločestiji. Prenosim pismo autora čiji su podaci poznati vašem Štrcku, pa prosudite sami.

«Dragi Štrcko,
Dobar si ali nisi dovoljno kritičan prema stvarima koje postoje u vatrogastvu. Očito nemaš dovoljno iskustva, ali mi koji smo unutra dobro znamo što se zbiva.
Tako nam razni vatrogasni stručnjaci godinama pričaju kako obožavaju vatrogastvo, kako smo svi vatrogasci, kako nema love koliko bi trebalo, kako se ne smije svaditi ljude, već ujedinjavati i brinuti. Za to vrijeme na svoj konto trpaju pozamašne svotice. I imaju standard kao da su uspješni privatni poduzetnici.
A kada se to javno kaže, onda dečki opet riječima pokušavaju riješiti stvar. Kao, love uopće nema, kao, onda napadaš poštene dobrovoljce. A nije problem u dobrovoljcima, dragovoljcima, volonterima ili kako hoćete. Problem je što ti dečki iz DRP stranke uopće nisu dobrovoljci, već masno naplaćuju sve ono što (ne) rade.
Ta njihova DRP stranka najveća je stranka u Hrvatskoj. Kako god izbori završili, DRP stranka je uvijek na vlasti. Nije samo vatrogastvo predmet zanimanja DRP stranke. Njih ima posvuda. U svakom hrvatskom biznisu prisutan je DRP. Kako god okreneš, oni su na vlasti.
DRP stranka nema statuta. Ali ima neka pravila. Evo ih nekoliko: «Ako ne može nikako drugačije onda ćemo pošteno». «Idi i nabavi sve što ti treba i pazi da te ne uhvate». «Kada te optuže za nešto, privatni interes proglasi javnim». «Službeni auto je najbolje prijevozno sredstvo». «Bezobrazno tele dvije majke siše, a ja se vozim u dva službena auta istovremeno». «Nemamo motorne pile, ali trebamo 2000 litara goriva mjesečno».
Na crnoj listi DRP stranke su profesionalni vatrogasci. Jer, što bi oni htjeli, neka gase požare. A mi ćemo voditi marketing, kažu u DRP-u. Osim toga, ti bezobrazni vatrogasci imaju dobre plaće, beneficirani radni staž, čitaju svaki dan novine, sjede na toplome i gase dva požarčića tjedno. A mi se moramo jako mučiti da bismo osigurali budućnost svojih praunuka.
DRP-ovci se ipak drže glavnog političkog pravila. Nemam škole, ali sam stručnjak za sve. «Ima li đe mene» – pitaju se svakodnevno DRP-ovci kada se predlažu novi zakoni. I mjerkaju jesu li dovoljno velike rupe ugrađene u zakone, rupe kroz koje oni onda s lakoćom prolaze. Nedaj Bože da išta određuje struka – žale se – pa nećemo u vatrogastvu valjda primjenjivati vatrogasne znanstvene dosege. Jer onda nema naše drage rupe. Pa ćemo mi obrlatiti i zastupnike i ministre i sve će biti po starom.
DRP-ovci ne vole ni dobrovoljce, ali pod jednim uvjetom. Ako ovi imaju pravo na kakvu lovu. Tada ih podsjećaju na mrske im profesionalce. Dakle, dečki, ako ste dragovoljci, trošite vi svoj novac, jer što će ostati nama – kažu iz uprave DRP-a.
Najbolja atmosferska pojava za DRP-ovce je magla. Pod njezinim okriljem u stanju su sve učiniti. Kada magle nedostaje, oni ju proizvode. Magla je majka DRP-a. Zato sve mora ostati maglovito.
DRP-ovci vole ministre i dužnosnike. Često ih zovu na svoja okupljanja. Tamo padaju žrtve – janjci, pajceki i ostalo. Nakon dobre janjetine koji će dužnosnik reći: ne valja to što radite. Ljubav prema DRP-u ide kroz želudac. Čak je i naš Predsjednik nakon janjetine rekao da je vatrogasna sezona bila odlična, pomno organizirana, super, samo to što je nedostajalo požara nije krivnja onih iz DRP-a.
Kako se učlaniti u DRP? E, to je već teže pitanje. Jer treba skužiti tko je glavni u DRP-u. Pa onda se njemu pokloniti i ući u glavni odbor DRP-a. Ali, i to se može. Zato je dobro znati i kako uopće prepoznati DRP-ovca.
Uz sve nabrojano, najbolje je neko vrijeme mirno promatrati kamo ide lova. Prosječan DRP-ovac zato izgleda ovako: ima radno mjesto na kojem bere pet ili šest keka (za laike – somova kuna), gdje je po mogućnosti kakav šefić da se i u radno vrijeme može baviti radom svoje stranke. Onda tamo gdje je kao fol dobrovoljno dobiva još par keka, pa onda daje intelektualne usluge za još par keka. Pa su tu autić i mobač, sastanci, provizije od marketinga, pa čak i kakva privatna firmica preko koje ide dodatni DRP. Sposoban DRP-ovac sve to stiže i sve to može.
Opasno je zamjeriti se DRP-u. Jer DRP-ovci iz jedne grane DRPanja surađuju sa ostalim DRP-ovcima u zemlji. Svi oni imaju zajedničku misiju: da se ne sazna koji dio DRP-a ide njima. A to je daleko više od 10 posto. Naprimjer, u vatrogastvu se zna gdje ide nešto manje od 300 milja, a za oko 400 se ne zna. To je jedna od najvećih svjetskih misterija, poput UFO, Atlantide ili ubojstva Kennedyja. Ali, za razliku od tih nepoznanica, DRP nitko ne istražuje. Jedino je Šeki rekao da će nešto poduzet, ali živi bili pa vidjeli.
I tako DRPanje ide u nedogled. Jer hrvatski porezni obvezni su nepresušan izvor za DRP-anje. I ako Bog da, ići će tako još dugo. Jer treba misliti na budućnost DRP-ovaca. Imaju oni velike planove i želje. Potrebe su im sve veće.
A što znači ta kratica DRP? Jednostavno, dragi moj Štrcko: DRžavni Proračun!»

Eto. A ja i dalje mislim da svaki sukom dobrovoljaca i profesionalaca navodi vodu na mlin ovima iz pisma, drpovcima. Pa će sve relativizirati i stvoriti maglu u kojoj će i dalje raditi to što rade. Zato dobro kaže naš predsjednik Mesić, kojeg se sjećam iz dana dok je tamo 1994. sjedio u svojoj tadašnjoj stranci HND-u, u nekakvim mračnim prostorijama bivše mjesne zajednice i nitko s njime nije htio razgovarati kao da je zaražen. A Stipica je rekao: «Odgovornost ima ime i prezime. Krivnju moramo individualizirati.»
Slaže se s tobom Stipe i tvoj Štrcko. I glasao bih za tebe kada bih znao da ćeš to učiniti.