Nije važna cijena goriva, važno je da smo trijezni dok vozimo

Gornja parola mogla bi se izvesti na ručnicima koje bi vatrogasci mogli vješati u svoje kuhinje. Na slici bi mogla biti recimo auto-ljestva i trijezan, nasmijan vozač, a ispušne plinove njegova vozila krasili bi znakovi dolara, eura i naše rvacke kune. Prava idila.
Vrlo se dobro zna da se vatrogasni minimumi i proračuni vatrogasnih profi postrojbi rade na indeksima iz 1999. godine. Tada je litra supera (95 oktana bezolovni) bila oko 4.60 kuna. Tad je Francek još bil živ. Da se danas digne iz groba i dođe na benzinsku, stepao bi ga fras i vratio odmah nazad u ležeći položaj. Jerbo litrica košta skoro osam kunića, a skoro će i više. Jeftinije je umjetno vino od litre benzina, a ja se ne sjećam kada je to tako bilo.
Naša draga INA stvari obrazlaže ovako: orkan je zeznuo stvar u Venecueli, građanski rat je zeznuo u Nigeriji, Putin je pohapsio Jukos, pa ni Rusija nije više O.K. Buš mlađi se igrao po Iraku, a Kuvajt i Saudijska Arabija (to je ona zemlja koja vatrogasna vozila nabavlja prilično jeftinije od Hrvatske) su skužili stvar i digli cijene. I to je to.
A mi, naivni, kao da nemamo pojma da je pola cijene te litre benzina čisti ušur drage nam države, jer bože moj, moraju se voziti i Čačići, Račani, Šukeri, Šeksi, Rojsi, Pusićke, Antunovićke i sva ta silna bratija koja nas je dobrano zadužila. U dolarima. Točnije, oni imaju šofere, pa uz to što se voze na naš račun, mogu se i nalokati koliko žele. Samo da sjede na stražnjem zicu.
Oni nisu skupi. A ti si, vatrogašče, skup. Pa ćemo te obračunati po 4.60 po litri. Pa se ti snalazi, druže.
Kako su vatrogasci preživjeli i ovakav vatrogasni minimum, onda su se dosjetili da bi se još moglo malo izvući od njih. Pa sada neki dobiju PDV natrag, a neki ne. I to u istoj državi! Neke postrojbe dobivaju povrat PDV-a što mogu namjenski investirati, a neki dobiju frišku figu. Pa moraju još stegnuti remen. A vatrogasni remen nema baš toliko rupica koliko misle oni koje sam spomenuo da se vozaju uokolo na naš račun.
A Štrcko zna da ti država može napraviti jako puno psina. Primjerice, naš se vatrogasac koji nije u službi malo doma odmara. Onda jede. Nakon ručka čovjek si usiše i dva-tri gemišta. Zašto ne bi – pa ne mora nikuda. Kad – zvoni telefon. Obavještavaju ga da mora doći u postrojbu jer je frka i treba dodatna ekipa. I, human kakav je, naš se vatrogasac sjeda u svoj privatni auto i vozi se prema postrojbi. Ali, ne lezi vraže, tu je pajkan sa kuhačom i zaustavlja našeg junaka. ŤBiste li vi gospon puhaliť – pitanje je ali ne na Milijunašu. I tako naš vatrogasac napuše kakvih nul pet ili nul šest i – blis. Eto kazne iz vlastitoga žepa. A sve zato jer hoćeš pomoć drugima i jer je država narihtala suluda pravila igre u kojima samo ona pobjeđuje.
Vatrogasac ne smije nikako piti. I doma mora imat nula promila. I ženu koja ga redovito obilazi s dregerom. Da se čovjek ne zabuni.
A novinari su dizali frku oko svećenika koji piju misno vino, što im je opis radnog mjesta. A nitko se nije sjetio vatrogasca koji je potpuno slobodan ko ptičica na grani, ali ga svaki čas mogu zvati u službu.
Raspravljalo se tako o zakonu nula promila na telki, pak je jedan nazvao i rekao svim ministrima i zastupnicima jednu bolnu istinu: ŤKad voziš moraš biti trijezan, a kad upravljaš državom možeš biti pijan ko ćuskijať. A o vožnji ovisi najviše pet života, a o upravljanju državom milijuni. Pa sad ti razumij te propise o vožnji. I o upravljanju državom.
Zamislite sad, dragi moji vatrogasci, što bi to značilo kada bi svaka vatrogasna postrojba imala jednaka prava kao hrvatski Sabor?
To bi vam izgledalo ovako: svaki bi vatrogasac imao vozača i besplatno gorivo. Vozni park bi bio skroz nov, ispod čekića, a oprema vrhunska. Nitko te ne bi pitao kada ti je radno vrijeme i kad si otišao s posla. Pogriješiti nemreš jer imaš kazneni imunitet. Tu i tamo, na sastanku zaposlenika, možeš povećati svoju plaću jednostavnim dizanjem ruku. Ako si bio zaposlenik makar i jedan dan, kad navršiš 55 godina čeka te mirovina od 8 do 12 tisuća kuna, koja se isplaćuje iz posebnoga fonda. Topli obrok je organiziran u restoranu s četiri zvjezdice gdje su cijene bagatela. Za vrijeme posla možeš spavati ili čitati novine, ili vrijeđati druge zaposlenike. Ugled u društvu ti je ogroman i mediji se tuku za tebe. Ne pitaju te za stručnu spremu niti za znanja i opću kulturu. Odlučuješ o drugima i tvoja je riječ zakon.
Pa tko ne bi radio u takvoj firmi?
Samo, Štrcko zna da takva firma može tako raditi jer negdje drugdje zakida i uzima. I jer ju netko drugi financira. Zato, dragi moji, volane u ruke i budite trijezni. I ne gledajte cijene goriva. Jer smo ionako svi ludi.