Nedjeljni 93

U maloj trgovinici gdje ponekad kupujem sitni špeceraj pala mi je na pamet rasprava o radu nedjeljom. Prodavačica je nezadovoljna što mora nedjeljom na posao. Njezin gazda zna da dio svog skromnog profita koji još nisu nagrizli veliki trgovački lanci mora zaraditi i na ovaj način. Skontao sam da je problem samo u tome što dio tog profita nikako ne dobije prodavačica.
Nisam imao srca ih pitati jesu li bili na misi, pati li zbog njihova rada nedjeljom njihova obitelj. Misli su mi se okrenule političarima i načinu na koji oni doživljavaju nedjelju i ljudska prava zaposlenih.
Kao prvo, oni nam općenito ne daju mira ni nedjeljom. Oni imaju baš tada nešto važno za reći. Ako ne govore, onda su pošli u posjet nekom drugom političaru, pa opet moraju nešto reći. Kada ne rade prethodno dvoje, onda su na nekoj nedjeljnoj fešti, gdje opet imaju nešto za reći. Ako nema govornice, tu su novinari s mikrofonima, pa opet – evo njih, političara.
Najnesretniji političari su oni kojima je nedjeljom zapalo da se slikaju na kakvoj misi, koju kao slučajno prenosi televizija. A oni – najpobožniji, kao slučajno u prvome redu. Naporan posao, nema što.
Što ti Štrcko imaš protiv političara – pita se zbunjeni čitatelj ovih redaka. Ništa efikasno, mislim si ja i nastavljam plesti sagu o tim nesretnim nedjeljama.
Dakle, političari su protiv toga da prodavačice rade nedjeljom, jer nisu u stanju osigurati da ih poslodavci plate kako spada. Pa, neće valjda zbog svega toga nedjeljom raditi – inspektori?! Nego, dragi kupci i prodavači, izvolite vi nedjeljom na misu, pa mi nećemo morati osiguravati dodatno plaćanje rada nedjeljom, jer to nismo u mogućnosti. A nedjeljne milodare u crkvi skupljaju ionako bez plaćanja PDV-a i nedjeljnog rada za svećenike.
Zaboravljivi kao što jesu, političari nisu spomenuli ostale koji rade nedjeljom. Naprimjer liječnike i medicinske sestre. Naprimjer policajce. Naprimjer novinare. Naprimjer – vatrogasce.
Tko pita drage nam profesionalne gasilce ne bi li i oni malo na misu nedjeljom. Uostalom, ako se što zapali, stignu se uvijek skupiti, kao nekakvi devedejci. A zna se tko je u vatrogastvu glavni i kako treba raditi. Zašto Sabor ne donese uredbu po kojoj se nedjeljom zabranjuju požari, prometne nesreće, ekološki akcidenti, šumski požari i ine zgode? Pa onda uredbu o zabrani rada vatrogasaca nedjeljom. Koliko bismo samo uštedjeli, a vatrogascima malo olakšali posao.
Ili, još bolje, da se profesionalni vatrogasci, koji ionako ništa ne valjaju, a skupi su, nedjeljom budu zamijenjeni ljudima koji daleko više pridonose borbi protiv požara. Naprimjer, dužnosnici vatrogasnih zajednica, poglavito onih koje se žale da profesionalci nikako ne žele surađivati s njima. Pa im se priključe svi oni koji smatraju kako je profi vatrogastvo skupo i da baš vatrogasne zajednice trebaju dobivati sav novac. Oni bi nedjeljom bili nepremostiv bedem za sve požare i slične nevolje…
Ili, budimo realni, fantazija je spomenute tražiti da rade nedjeljom. To je doista nemoguće, kao što još nije napravljen drveni šparet. Recimo, da nedjeljom radi samo VOC u postrojbama. Onda, nazove čovjek u nedjelju na 93, pa ovako ide spika (skinuto sa snimke):
Opožareni građanin: Dobar dan, vatrogasci? Kod nas gori dođite brzo. Mi smo u ulici Zaspalih sa cigaretom, na broju 16.
Operativac: Strpite se malo. Mi danas ne radimo. Nazovite sutra od 7 ujutro, tada nam počinje smjena ovoga tjedna.
Opožareni: Kako molim?
Operativac: Gledajte, Vlada je donijela uredbu o zabrani rada nedjeljom vatrogascima.
Opožareni: Ma dolazite ovamo, pobiću vas sve, kuća mi gori. (psovke: majka, sestra, razne životinje, glagoli, klasični hrvatski repertoar)
Operativac: Čekajte malo, samo da pogledam, Vi zovete tu iz Bjelovara, a danas je za intervencije dežurna postrojba u Dubrovniku. Nazovite njih.
Opožareni: Ha, kako dežurna…(neartikulirano mrmljanje)
Operativac: Pa, znate, ovo vam je slično radu trgovina nedjeljom. Pa onda, ima postrojba koja je dežurna nedjeljom.
Opožareni: Ma, kako će oni odozdo doći tu na vrijeme, jeste li vi normalni?
Operativac: Pa, nismo mi to donijeli tako. Zovite ih odmah, pa će prije doći. Osim toga, niste se žalili kad ste morali u drugi, udaljeniji dućan nedjeljom, a sada pravite problem zbog tog vašeg požarčića, i što ćete malo pričekat koju minuticu više da dođu dečki iz Dubrovnika.
Opožareni: Što, požarčića, aaaarghhhhhh, malo čekati, kreaaaaarghhhhhhh… (ostatak živčanog sloma prekinut poklapanjem slušalice).
Eto, i vatrogasci su naši radnici (Račanova vlada) i djelatnici (Sanaderova vlada), pa zaslužuju i oni da ne rade nedjeljom i da obavljaju vjerske dužnosti. I na njih se odnosi Biblija, zar ne? Ili, zašto je važno što Biblija kaže kada su u pitanju prodavačice, a nije važno kada su u pitanju vatrogasci, medicinsko osblje, novinari, portiri, radnici svih drugih fela koji rade nedjeljom? Ili, ako moraju raditi (a pokazali smo zorno da moraju), zašto ih se ful dobro ne plati pa da se to osjeti na toj plaći?

Pitanje: Štrcko, pa što se ti zezaš s tim radom nedjeljom kad je konačno potpisan kolektivni ugovor za sve profesionalne vatrogasce i ima čak i naznaka (što je rijetkost) da će se to čak i primjenjivati? I nitko ni nije spominjao da treba zabraniti rad vatrogasaca, već su ljudi čak i nešto plaćeni za rad nedjeljom.
Odgovor: Pa, tako, da im malo vadim mast za sve ono vrijeme u kojem su rastezali potpisati kolektivni ugovor. Zatim da zapitam sebe i sve vas je li dovoljna naknada za rad nedjeljom? Na kraju, da nekom dam ideju za film ovakvog naslova – «I vatrogasac, a ne samo blagajnica, želi ići na more. Ali, ne da gasi šumski požar».