U zadnjih se nekoliko mjeseci u Hrvatskoj bavimo organiziranim kriminalom, pa nam organizirano vatrogastvo pada u drugi plan. I to je šteta, ali neka, neka samo srede mafiju da se lakše živi. I bez straha.
Zamislite kad bi vatrogastvo funkcioniralo kao mafija. Ili, kao neka protuteroristička agencija. Eto, postoje već prirodne predispozicije: vatrogasci su dobro umreženi, ima se vozila, a i neke nam postrojbe i društva arhitekturom prostorija sliče na mračne jazbine mafijaša sa juga Italije. Naravno, ne krivnjom vatrogasaca.
Eh, a baš u Italiji prije dvadesetak-tridesetak godina je izlazio strip ŤAlan Fordť u kojem su se rugali svemu i svačemu. Gospoda Magnus i Bunker su, poput Štrcka, u stvarnosti oko sebe ponekad vidjeli gorku ironiju. Pa su tako smislili Superhika, lika koji je pljačkao siromašne da bi dao bogatima (nije to slično na vatrogastvo, nisam to mislio reći), pa bandu duhova koja je pljačkala banke, pa likove poput Grunfa, nosonje Boba i Sira Olivera itd.
U galeriji likova bila su dva simpatična tipa, a zvali su se Az i Best. Oni su bili vatrogasci, ali pomalo čudni, nisu gasili požare nego su ih podmetali. Uvijek su imali i šibice i upaljače, gorivog materijala, dinamita i slično. I radili su skoro isto ono što preko ljeta rade neki naši nestašni sunarodnjaci, a možda čak i turisti koji nas posjete s vremena na vrijeme.
Ono, imaš neku guštaru u Dalmaciji, a sanjaš hotelsko naselje. Onda potpališ, trnjak i borovina izgore, možda i masline i smokve, a ti lijepo prenamjeniš nekorisni teren u građevinsko zemljište, podigneš lovu i kao u pjesmi našeg Stavrosa – sjedneš na verandu, pa uz karte i bevandu… Jedino je malo teško ako ti se supruga zove Veranda.
Glavni neprijatelj u tom poslu ti je mafijaška organizacija zvana javna postrojba, koja ima neugodnu naviku da se brzo pojavi gasiti požar. Umjesto da potakne pretvorbu zemljišta i hrvatski napredak u turističku betonizaciju surog kamena. Kako vatrogasci ne samo da ne shvaćaju gospodarske trendove, već i stvarno znaju gasiti požare, posljedica je ostavljanje imovine u pasivnim krajevima.
Az i Best onda i dalje nastave paliti, a vatrogasci nemaju ovlasti da ih hapse. Zato kažem, predispozicije postoje da vatrogasci postanu organizacija jača od mafije. Nešto kao američka udruga vozača kamiona (oko tri milijuna članova, mobilni i povezani, mafija ih se boji). Trebaju samo ovlasti. Ubili bismo pališume (gle, nova riječ) u pojam.
Ali, moramo donijeti kvalitetan zakon o vatrogastvu, jer neka dosadašnja rješenja bijahu slična temama emisija koje sam netom spomenuo.
Pa onda, zamislite, da vatrogasci imaju Crvenu Maricu, pa hapse tipove. Pa ih nose do suda vezane ili cijevima ili sapete Holmatro sustavom. Pa ih ubiju u pojam minimalnim vatrogasnim standardom i tako dalje.
Dakle, Štrcko je snažno za novu ulogu vatrogastva u RH. Oslobodilačku. Kad okolo po svijetu vatrogasci mogu biti inspekcije, ambulante i padobranci, kod nas mogu postati snage reda. Nije da podcjenjujem plave dečke, ali bolje znam vatrogasce.
No, na kraju smo sezone već debelo i odavno. Što bi rekao onaj Rols Rojs – “Tko je zapalio – zapalio je”. A i turistički investitori iz Mongolije, Tadžikistana i Burkine Faso više nisu toliko ludi za Hrvatskom.
E, lijepo je biti ciničan, a ozbiljni su problemi oko nas. Nikad ne znaš to te može dočekati u haustoru, poigrati ti se s autom ili upotrijebiti onu palicu koju sasvim bez veze zovu bezbolnom. Ali, ima svjetla na kraju tunela. Treba samo donositi dobre zakone, pojačati nadzor i cijeniti ljude koji žive od svog rada, a ne paljenja šikare. A to svakako u našoj zemlji jesu naši vatrogasci.
Draga naša hrvatska Vlado, vjeruj u svoje vatrogasce. Oni mogu raditi i zaštitu i spašavanje i sve druge stvari koje su nužne. Ali, moraju dobiti to povjerenje, koje je do sada bilo ograničeno.
Zločesti dečki nisu samo oni sa foto-robota. Ima ih svuda oko nas.