Vaš Štrcko uvijek u društvu rado priča jedan vic koji se tiče, da prostite, seksualnog života. Jedan naš prijatelj došao je doktoru i požalio se:
– «Doktore, pomagaj, seksualni život mi je ugrožen»
– «O čemu se radi» – pitao je doktor, zabrinut i sam panikom svog bolesnika – «Pa, opišite mi svoj seksualni život.»
– «E, ovako. Ujutro se budim rano prije posla, pa normalno je da pritisnem svoju ženu, pravi zornjak, znate. I tako krenem na posao, a tamo udovica Mira, na uglu naše ulice. Taman ju stignem odraditi i malo zakasnim na posao. Onda, znate, ja sam direktor, pa imam i sekretaricu. Umjesto na pauzu, odradimo posao na stolu, ja i moja Mirjana. Kad se vraćam doma s posla navratim do studentice Petre. Ona vam je mlada i jebežljiva, sama, a ja volim poučavati mlade. Popodne, ako djeca nekud odu, moram opet malo sa ženom na gimnastiku. I tako iz dana u dan…»
– «Ali, čovječe, pa seksualni život vam je fantastičan. Mnogi bi to poželjeli, mnogi o tome sanjaju! I sve bez viagre.» – reče liječnik.
– «Da, doktore. Ali nije u tome problem. Ja sam došao ovdje kako bih vas pitao: zašto me peče dok drkam prije spavanja?» – završi pacijent.
Fuj, Štrcko, prostak. Dobro, pa psuju i na bigbraderu, pa nikome ništa. Osim toga, ovaj dečkac iz vica je pravi «štrcko»…
Ali, čini mi se da ova naša država, fala bogu neovisna, za istu lovu traži od vatrogasaca učinak sličan onome našeg pacijenta iz vica. Broj intervencija raste, lova ista. Kolektivni ugovor se potpisuje – lova ista! Cijena goriva raste – lova ista…
A koliko puta mogu vatrogasci? Mislim, intervenirati. Po podacima HVZ-a, koje nam je priopćio izvjesni gospon Boris, profiji reagiraju 8.500 puta godišnje. A ja nedavno u Zagrebu začuh od šefa naše vrijedne i najveće JVP – one grada Zagreba, gospona Malčića, da oni to čine tri do tri i pol tisuće puta godišnje. Imotski ide van oko 500 puta, Karlovčani također. Prelistajte sada naše web stranice pa ćete naći još primjera. A profi postrojba je 58.
I došao sam do podatka. I on će uskoro biti služben. Dragi moji, naši profesionalni vatrogasci države koja već pet godina daje istu svotu u 2003. interveniraše oko 25.000 puta!
A to je triput više nego im priznaje HVZ. Malo matematike: ako je kuna za vatrogastvo 269 milijuna, a intervencija 25.000, onda se jedna intervencija plaća 10.000 kuna. Ugrubo. A tu je uračunato sve: vozila, gorivo, vatrogasci, zgrade, voda, struja, profesionalno usavršavanje, oprema, čistačica, računovodstvo, prazan hod… Silne beneficije, slast i mast. A ja vam tvrdim: mnoge intervencije možda ne uštede deset tisuća, ali mnoge uštede na milijune kuna!
UPVH kao profi udruga sada mora kroz profesionalno vatrogastvo provući malo ujednačenije kriterije «pisanja» intervencija. Profesionalni vatrogasci tako sami moraju definirati što je intervencija, a što ne. No, već prema prvim saznanjima terenskog istraživanja može se reći: ni tada neće taj broj značajnije pasti, jer profesionalci doista odgovorno pišu o onome što rade.
Za svaku intervenciju radi se analiza, izrađuju se financijski troškovi, pišu se nalozi i niz drugih dokumenata. U operativnom se centru zna koje vozilo ide kamo i zašto. Tako i treba. To je profesionalizam. Ali, dok mi u profi vatrogastvu pravdamo svaku lipu, fakini drugdje troše milijune bez pokrića (rekao bi Mesić). Kako tu naći rješenje?
Jednostavno. Kada muž doma otkrije da mu žena ide van na fešte, da troši na robu i da ima crni fond, onda razvede brak. Kada žena otkrije da muž ima ljubavnice, da na njih troši jer samo nju voli, onda slijedi rastava.
Zato, samo rastava tog neuspješnog braka u kojem (prisilno) vjenčani partneri optužuju jedni druge vodi dobru. Bolje dobar razvod nego loš brak! Profesionalizam dajte profesionalcima i uz to njihova mjerila. Dragovoljstvo, uz svo dužno poštovanje prema tradiciji, obiteljskom nasljeđu, trudu bez naknade i svoj bogatoj povijesti i ikonografiji koju nesumnjivo ima – neka krene svojim putem. I neka bude – profesionalnije. Jer, napomenuću i ovo: u svijetu se zna što znači biti volonter (dobrovoljac). I da taj volonter ima standarde, naknadu i sve drugo što i profesionalac. Borba za našeg vrijednog i iskrenog vatrogasnog volontera – borba je za vatrogastvo u svim njegovim oblicima.
Zato: suradnja – uvijek! Jer, svi su vatrogasci. Ali, jedni profesionalni, drugi su to dragovoljno, sa dijelom znanja i spreme, a sve to mora rasti i jačati se. Poštujmo se ljudi, i to ne samo u ovo predbožićno vrijeme. Ali, stanujmo svatko u svojoj kući!
Kako reče jedan sindikat u našoj zemlji: «Zajedno smo jači». Da. Ali može se reći i ovako: «Razdvojeno smo jači. I više se volimo. I često zajednički bolje radimo».